NOVE TENDENCIJE

U razdoblju od 1961. do 1973. tada÷nja je Galerija suvremene umjetnosti (danas Muzej suvremene umjetnosti) organizirala pet meĽunarodnih izloűbi pod nazivom "Nove tendencije" koje je mogu╩e pojmiti kao nastavak i razradu razmi÷ljanja pojedinih sudionika Exata. Tome je pogodovala ÷ira postenformelisti╦ka umjetni╦ka klima kraja pedesetih i po╦etka ÷ezdesetih godina u Europi. Prva izloűba Novih tendencija organizirana je na inicijativu likovnih kriti╦ara Matka Me÷trovi╩a i Radoslava Putara, tada÷njeg ravnatelja muzeja Boűe Beka, kustosa Borisa Kelemena, umjetnika Ivana Picelja, ╦lana zagreba╦ke grupe EXAT 51 s po╦etka pedesetih godina, te brazilsko - njema╦kog umjetnika Almira Mavigniera koji je boravio u Zagrebu tijekom 1960. godine. Nove tendencije teűile su sintetizirati razli╦ite oblike umjetnosti ÷ezdesetih i sedamdesetih godina. Prvu, inicijalnu izloűbu (1961.) karakterizira ÷ira problemska osnova. Slikarstvo je tautolo÷ko i monokromno ili se okre╩e prema objektu (Almir Mavignier, umjetnici oko njema╦kog ╦asopisa Zero (Oto Piene, Heinz Mack) i talijanskog Azimutha (Enrico Castellani, Piero Manzoni). Ipak prevladavaju djela usmjerena na sistemska istraűivanja (Fran┴ois Morellet, Karl Gerstner), te opti╦ka istraűivanja povr÷ine i strukture objekta (Marc Adrian, Julio Le Parc, GŞnther Uecker, Gruppo "N" - Biasi, Massironi, Chiggio, Costa, Landi). TakoĽer su prepoznati za╦eci programirane i kineti╦ke umjetnosti ╦iji ╩e karakteristi╦an jezik, ve╩ od sljede╩e izloűbe (1963.), obiljeűiti Nove tendencije kao pokret. Zahtjevi za scijentifikacijom umjetnosti dat ╩e prednost eksperimentiranju s novim tehni╦kim medijima u cilju istraűivanja vizualne percepcije na osnovi teorije Gestalta. Ve╩ sljede╩a, tre╩a izloűba Novih tendencija (1965.) istraűuje odnose kibernetike i umjetnosti, a samoj izloűbi prethodio je simpozij s istom temom. Na ╦etvrtoj izloűbi (1968./69.) sve vi÷e prodire ideja o teoriji informacija i egzaktne estetike. Organiziran je meĽunarodni kolokvij "Kompjuteri i vizualna istraűivanja". Te godine Galerija suvremene umjetnosti pokre╩e ╦asopis "Bit international" kao glasilo ove orijentacije (br.1-9/ 1968/1972.). Uz sekciju kompjutorskih vizualnih istraűivanja, na Tendencijama 5 (1973.) uklju╦uje se i sekcija konceptualne umjetnosti i sekcija "Platno". U sklopu manifestacije odrűan je simpozij pod temom "Racionalno i iracionalno u suvremenoj umjetnosti". ńesta izloűba tendencija, iako je bila planirana, nije odrűana. Odrűan je samo meĽunarodni simpozij 1978., a sukladno promjenama koje su se dogodile tijekom sedamdesetih godina organizirana je izloűba pod nazivom Nova umjetni╦ka praksa 1966.-1978.

Ova meĽunarodna manifestacija dovodila je u Zagreb najzna╦ajnije teoreti╦are neokonstruktivisti╦ke i kineti╦ke umjetnosti te teorije informacija (Giulio Carlo Argan, Umbro Apollonio, Laszlo Beke, Palma Bucarelli, Umberto Ecco, Herbert W. Franke, Udo Kultermann, Enzo Mari, Manfredo Massironi, Abraham A. Moles, Frieder Nake, Frank Popper), a ve╩ina umjetnika - sudionika objavljivala je i svoje teoretske tekstove (Karl Gerstner, Julio Le Parc, Heinz Mack, Alberto Biasi, Almir Mavignier, Fran┴ois Morellett, Otto Pienne, GŞnther Uecker, Yvaral). Od hrvatskih autora na konstruktivisti╦kim izloűbama Tendencija sudjelovali su Ivan Picelj, Julije Knifer (jedini sudionik prve izloűbe), Vojin Baki╩, Vladimir Bona╦i╩, Ivan ╗iűmek, Juraj Dobrovi╩, Vlado Kristl, Vjenceslav Richter, Aleksandar Srnec, Miroslav ńutej i Ante Vulin. Glavni teoreti╦ar Novih tendencija kao pokreta koji se bavio problemom odnosa izmeĽu umjetnosti i dru÷tva sa zahtijevima za socijalizacijom umjetnosti, ukidanjem unikatnog zna╦aja umjetni╦kog djela i izjedna╦avanjem umjetnosti i znanosti bio je Matko Me÷trovi╩. Od ostalih hrvatskih teoreti╦ara zna╦ajne priloge dali su Radoslav Putar i Vera Horvat Pintari╩.

sa web stranice Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb