| Ivan Pajic
Vrijeme kada ovo snimamo je razliËito od njegovog
gledanja, dakle mi Êemo nuæno biti, kroz otprilike 48 sati,
u jednom sada¼njem iluzornom trenutku. No tako je i otprilike
i s nastojanjem umjetnika i umjetnosti krajem ovog stoljeÊa koji
poseæu za vi¼emedijskim naËinima izriËaja, jer je
to zahtjev ovog vremena.
Vrijeme elektriciteta, koji se moæe vidjeti
na izloæbi ovih fotografija, elektriciteta koji je prikazan na videu,
elektriciteta vidljivog i sluteÊeg.
'Da li televizija, video, fotografija, film, performance,
scenografija ili saæimanje svega toga ?' To su dileme koje prate
Ëovjeka koji pak æeli izraziti ne¼to ¼to je dubina
nekih umjetniËkih i ljudskih osjeÊanja, ne bi li se to formuliralo
u ne¼to ¼to bi stvorilo jedan temelj razmi¼ljanja
koje bi kasnije moglo posluæiti za stvaranje novih kvalitativnih
misli.
Znakovit je ulazak u medije, strukturiranost filmske
i video slike, dia-pozitiva itd. te njegova razgradnja. Ulazak u medij
vrlo je lagan sudeÊi po videu 'Autobahnkreutz', no izlaz iz video
radova, dia-pozitiva, cageovske konkretne glazbe bit Êe dosta teæak
kako bi se dosegao jedan finiji oblik stvaranja odnosno svijesti. Me*utim,
to ne umanjuje autorske æelje a i Ëije su intencije upravo to
da medij ili vi¼e njih posluæe stvaranju oslonca vi¼e
razine, za iskorak prema drugim sferama.
U»INITE NESUVISLU SUVISLOST
|