GORAN BLAGUS

[eng]
 

from the publication Internet Porno by Darko Fritz . 1998 . texts by Natasa Ilic, Goran Blagus, Durda Otrzan and Darko Fritz
 

 Vi?e ne treba dvojiti. Dana?nje svojstvo digitalne slike kao najradikalnijeg obiljeæja suvremenosti nije vi?e da kvalitativno prenosi informacije, veÊ naprotiv, da zavodi i obmanjuje svojim visokoestetiziranim Hi-Tech diskursom. Time postojeÊi globalni elektronski mediji nepovratno postaju korumpiranim sredi?tima industrijalizacije (i) u sferi duhovnog, ?to bi znaËilo da se na?e perceptivno iskustvo od sada oblikuje na podruËju izvan postojeÊe stvarnosti, a to podruËje vi?e nije svodivo tek pod pojmovne okvire imaginarnog. Doba slike, tradicionalnog imagea, definitivno je za nama, jer sada smo veÊ duboko za?li na teren hiperrealnog. A ovdje funkcija slike vi?e nije iskljuËivo memorijalna, niti je njen odraz u stvarnome, veÊ ona (slika) sada postaje apsolutna stvarnost za sebe, koja pritom daleko nadma?uje svoj izvornik, ako ga uopÊe posjeduje. U skladu s ovim opÊim trendom poni?tavanja pravog identiteta stvarnosti, odnosno poku?ajima njena uspje?nost kloniranja i uspostavljanja vlastitog paraliteta, s pravom je zaæivjela i teza o potpunoj ravnopravnosti virtualnog.
 Zbog nemoguÊnosti odre*ivanja strogih granica izme*u ovih razliËitih manifestacija stvarnosti postajemo svjesni da je, zapravo, do?lo do njihove konaËne me*usobne diobe. NemoguÊe je pritom odrediti koja je od njih auteniËnija. Opredijeliti se za jednu od ovih ìzrcaljenih stranaî samo je bijeg u fikciju jer, u svakom sluËaju na? Êe nas izbor dovesti do vakuuma, zrakopraznog prostora u kojem je na?a emotivna percepcija u potpunosti zbunjena. To se odraæava naroËito u trenutku kada postanemo svjesni da nismo sposobni kontrolirati, pa Ëak niti stratigrafski predstaviti konkretnije koordinate svog ìodabranogî mentalnog i egzistenicjalnog boravka. Ovo samodokidanje alternativnih moguÊnosti nije, dakako, srljanje u transgresijsko pona?anje, odnosno namjerno izazivanje simptoma shizofrenije, veÊ nihilistiËka projekcija suvremene zbilje koja se ne doga*a nekome drugom. Razmislimo, ako je erozija morala pouzdan znak najdublje duhovne entropije, moæemo li se olako dati zavesti u hipokrizijsku raspravu o obnavljanju izumiruÊih vrijednosti, samo zato da bi smo saËuvali mirnu savjest? Odgovor je: OËigledno moæemo, jer upravo to stalno i Ëinimo. Neprestano se upu?tamo u isprazno tumaËenje zbilje i ustajemo u obranu njenih ìpropisanihî vrijednosti nesvjesni pritom da smo zavarani samo jednom moÊnom konstrukcijom te iste zbilje, zbilje, koja je, dakle, potpuna dezinformacija, a u na?im raspravama traæi tek izgovor za vlastito postojanje. Upravo traæenjem opravdanja za zbilju Ëije je postojanje upitno mi si priskrbljujemo laæni dojam vaænosti vlastite dru?tvene uloge (kakva god ona bila) na mjestima gdje smo okruæeni zavodljivim i maksimalno dotjeranim kulisama (Ëemu je posljedica: ìJa sam sada subjekt koji je informiran i stoga spreman na djelovanjeî), dok smo u biti izloæeni nepojmljivom riziku samoizolacije, au ekstremnom sluËaju ovakve dezorijentiranosti - i hospitalizaciji. Iz tih se razloga transgresija (donedavno oznaËavana kao bolest) danas Ëini opravdanom i, ?tovi?e, vrlo poæeljnom. Inverzija smisla i pojmovnog razmi?ljanja spa?ava nas poput novoizumljene religije. S tim u vezi, napuÊivanje jednog ovakvog virtualno uspostavljenog prostora, ukoliko je pojedinac doista svjestan da svijet razgledava tek pomoÊu sloæene optiËke vizure periskopa, moæda i jest vrhunac ravnodu?nosti kojoj smo se jo? do juËer snaæno suprotstavljali, ali je zasigurno utje?na opcija koja nam se u dana?njem poretku Ëini jedino moguÊa. Naravno da Êe elasticitet virtualnog uspostaviti i svoje nove junake, jer virtualna realnost nije nikakva privremena kolonija suvremenih eskapista. VR je transcedentni poligon za posljednje intelektualno preispitivanje prenosivih modela, tj. u postupku je odabiranje onih arhetipova koji Êe imati snagu naslijedovati na?u buduÊnost. U sada?njem trenutku ponegdje i pretjeranog glorificiranja Interneta, kao ekstremnog primjera uspje?no kreirane paralelne stvarnosti, krije se jedna sasvim pozitivna osnovica za realizaciju spomenutog. Jer koliko god nam Internet danas dopu?tao pristup raznim tzv. ìperverzijamaî, ponajprije pornografiji i æestokim mreænim igrama (Quake, Jedi Knight i sl.) u kojima se krv slijeva do koljena, sigurni smo da se Sarajevo i Vukovar ne bi dogodili da su kojim sluËajem prethodne generacije posjedovale sliËne ìigraËkeî za degalvanizaciju svojih frustracija. U spomenutom, sve se ipak odvija na razini virtualnog, pri Ëemu nema opasnosti za stvarni okoli?, ako nam od njega, zbog politiËkog poraza ekologa, uopÊe jo? ne?to ostane u naslije*e. No, ono ?to je bitno, time dolazi do poni?tavanja arhetipskog sustava agresije, odnosno zbiva se njegovo preseljenje u zonu oslobo*enu permanentnog provjeravanja. Agresija i dalje postoji, ali vi?e ne funkcionira u onakvoj stvarnosti kakvu smo dosad iskljuËivo poznavali. PrimjeÊujemo da se sliËno doga*a i sa seksualno?Êu.
 Stoga ìNet pornoî Darka Fritza ni u kom sluËaju nije umjetnost pretvorena u zastupni?tvo ìprijaveî buduÊnosti. Njegovi najnoviji raovi u kojima on umnoæava i distribuira nepoÊudan sadræaj preuzet iz sumnjivih i uveliko prohibiranih izvori?ta, nipo?to nisu podræavanje ovog internetskog piratskog otpadni?tva. Bjelodano je to veÊ u samome njegovom odnosu spram odabranog ìvruÊegî materijala. Naime, poni?tavajuÊi prostorne i temporalne dimenzije u sloæenom procesu digitalne obrade, s kompjuterske mreæe downloadanih vizualnih predloæaka, Fritz ovaj ekstremno zbiljski ready-made redizajnira do vlastite neprepoznatljivosti. RabeÊi dvodimenzionalnu prostornost fotografije na naËin kolaænog raspore*ivanja elemenata, on je popunjava znakovima (tragovima) erotske akcije, ?to je u postupku, izuzev ikonografskog segmenta, identiËno i za njegov dosada?nji rad. Tako nam maloprija?nja hard core scena postaje intrigantna tapiserija koja je naËinjena paæljivim Ëvornim uvezivanjem digitalnog iverja. Nimalo ne prezajuÊi pred pitanjem originalnosti, i ne traæeÊi stanovite djelatne gospo*ice za moguÊa autorska prava nad iæivljavanjem po njihovim briæno izbru?enim i uveliko silikonski dotjeranim tjelesima - jer one su ih ionako spremno ponudile upravo u tu svrhu - Fritz se domogao vrlo domi?ljenih i bogatih vizualnih kreacija. RaËunalnim i?Ëa?enjem stvarnosti na dobitku je postmoderna estetika. To nije fotomontaæa karakteristiËna za razvojnu fazu tehnolo?ke manipulacije, veÊ briljantna i precizno isplanirana interpretacija zbiljskog zbivanja (posve sluËajno coitusa) u svrhu pruæanja selektivne informacije. PoigravajuÊi se tako promatraËevom poæudom, odnosno intenzivirajuÊi je svojim namjernim neskrivanjem bitnoga, ostvario je Fritz izuzetan stimulacijski sinopsis razvijenog marketin?kog mehanizma, inherentnog upravo na?em globalnom postindustrijskom dobu. No, istovremeno je dao naslutiti koji je stupanj dosegla anomalijska nebriga za na?im stvarnim postojanjem. Jer danas kada je sveprisutna pornografija postala zadnjim stadijem hiperrealnosti, vrijeme je da se iznova u nama probudi barem pritajeno sjeÊanje da je stvarnost nekada doista i postojala. U protivnom, doista Êe se dogoditi da virtualni porno dokine i posljednje ostatke arhetipske seksualnosti.