Vrijeme je novac slogan je koji svakodnevno iskustvo potvr*uje u tolikoj mjeri da mu se prigovoriti moæe samo iz pozicije koja u istoj mjeri sumnja u koncept linearnog vremena i uzroËno-posljediËnih odnosa kao i u neumoljivu logiku kapitala. Individualno vrijeme sudara se sa skalama geografskog i dru¼tvenog vremena, osobito æivopisno u Ëekaonicama, prijevoznim sredstvima, u trenucima kada jo¼ nismo zaspali a veÊ smo se probudili, na putovanju, ili kasno poslijepodne nakon neprospavane noÊi... Vremenski poremeÊaj koji osjeÊamo utrkujuÊi se sa satnicama i rokovima, pod prisilom jednakomjernog vrednovanja vremena koje ima smjer, opire se unutra¼njem osjeÊaju za vrijeme koje nema univerzalni ekvivalent mjerljiv jedinicama vremena. Kao ¼to matrica kapitala temeljena na uspostavi novca kao univerzalnog ekvivelenta nema trajnih napuklina, tako i prostori koji trenutno izmiËu teroru linearnog vremena naposljetku bivaju upisani i vrednovani u organizaciji vremena kakvu æivimo. Princip vremena nije jasan. Zbog preobilja doga*aja jedva da imamo vremena dosegnuti zrelost, a na¼a individualna pro¼lost veÊ pripada ¼iroj povijesti. Intenzivno i svakodnevno suoËavamo se s potrebom da svijetu pripisujemo znaËenje.
Fritzova akcija vrijeme=novac=vrijeme= unosi faktor nestabilnosti u cirkulaciju strukture prometa. Prometna organizacija temelji se na lineranom konceptu vremena koji vje¼to manipulira Ëinjenicom da je upravo promet frustrirajuÊe raspr¼eni sustav prepun nelinearnih aspekata. Akcija se realizira kao kruæna voænja oko trga nabijenog povijesnim referencama. Umjesto da tramvaj obi*e trg i produæi ulicama koje se raËvaju, on kruæi oko trga dok se na oglasnom displayu pojavljuje tekst vrijeme=novac=vrijeme=, a isti tekst dopire i sa zvuËnika. Utrka s vremenom zadobiva kvalitetu sluËajnosti Ëiji Êe znaËaj moæda biti jednak sluËajno propu¼tenom letu aviona koji se sru¼io, nemjerljivom vremenu meditacijskog prosvjetljenja ili kapi koja je prelila Ëa¼u. Demonstracija sile, treniranje discipline ili diverzija gra*anskog neposluha? ToËka u kojoj fluktuacija prisiljava postojeÊi sustav na promjenu koja prijeti raspadom strukture i Ëiji ishod ovisi o nepredvidivoj sluËajnosti izaziva napetost, strah, ljutnju, uzbu*enje, olak¼anje. Tramvaj, idealni ambijent rastereÊen referenci, ne-mjesto koje se iscrpljuje vlastitom svrhovito¼Êu, u disokontinuitetu je s trgom kao mjestom, relacijskim, historijskim mjestom bremenetim konfliktnim identitetima. Svrhovito kretanje organiziranog urbanog prometa, Ëija je jedina funkcija transport s toËke A na toËku B, pretvara besmisleno kruæenje oko trga u putovanje, a radni proces u dokolicu prisilnog karaktera. PrateÊi tekst vrijeme=novac=vrijeme= istodobno je obja¼njenje i opomena, drska podvala i izli¼na naredba, prijetnja i reklamna poruka Ëijem ¼armu odolijevamo da bismo mu se prepustili. Prometno sredsto kao moguÊe mjesto dokolice? Isku¼enje samoÊe transformira se u optimalizaciju vremena. Vrijeme koje se mora konzumirati, i vrijeme koje se ne moæe konzumirati.
Znak za vrijeme, reducirani sat, i znak za novac, dolar, dodani su u font tramvajskog displaya. U jednom od procesa koje pokreÊe tramvajska akcija znakovi se umnaæaju u kompjutorskoj animaciji i u mapi grafika, otvarajuÊi se ekonomskoj cirkulaciji robe i informacija. ZnaËenje se mijenja u razliËitim medijima. Animacija na internetu vrijeme=novac=vrijeme= nema leæeran korporacijski prizvuk, veÊ ozbiljnost njemaËke elektronske glazbe s kraja sedamdesetih. Forma grafiËkih listova upisana je u træi¼nu logiku, podsjeÊajuÊi na Ëinjenicu da umjetniËka produkcija koja ostaje izvan træi¼ta gotovo nije dostojna preuzeti dignitet umjetniËkog. Iskakanje iz traËnica? SljedeÊi deadline?
Nata¼a IliÊ