NOVE TENDENCIJE

U razdoblju od 1961. do 1973. tadaönja je Galerija suvremene umjetnosti (danas Muzej suvremene umjetnosti) organizirala pet me•unarodnih izloűbi pod nazivom "Nove tendencije" koje je moguĘe pojmiti kao nastavak i razradu razmiöljanja pojedinih sudionika Exata. Tome je pogodovala öira postenformelistiËka umjetniËka klima kraja pedesetih i poËetka öezdesetih godina u Europi. Prva izloűba Novih tendencija organizirana je na inicijativu likovnih kritiËara Matka MeötroviĘa i Radoslava Putara, tadaönjeg ravnatelja muzeja Boűe Beka, kustosa Borisa Kelemena, umjetnika Ivana Picelja, Ëlana zagrebaËke grupe EXAT 51 s poËetka pedesetih godina, te brazilsko - njemaËkog umjetnika Almira Mavigniera koji je boravio u Zagrebu tijekom 1960. godine. Nove tendencije teűile su sintetizirati razliËite oblike umjetnosti öezdesetih i sedamdesetih godina. Prvu, inicijalnu izloűbu (1961.) karakterizira öira problemska osnova. Slikarstvo je tautoloöko i monokromno ili se okreĘe prema objektu (Almir Mavignier, umjetnici oko njemaËkog Ëasopisa Zero (Oto Piene, Heinz Mack) i talijanskog Azimutha (Enrico Castellani, Piero Manzoni). Ipak prevladavaju djela usmjerena na sistemska istraűivanja (FranÁois Morellet, Karl Gerstner), te optiËka istraűivanja povröine i strukture objekta (Marc Adrian, Julio Le Parc, G¸nther Uecker, Gruppo "N" - Biasi, Massironi, Chiggio, Costa, Landi). Tako•er su prepoznati zaËeci programirane i kinetiËke umjetnosti Ëiji Ęe karakteristiËan jezik, veĘ od sljedeĘe izloűbe (1963.), obiljeűiti Nove tendencije kao pokret. Zahtjevi za scijentifikacijom umjetnosti dat Ęe prednost eksperimentiranju s novim tehniËkim medijima u cilju istraűivanja vizualne percepcije na osnovi teorije Gestalta. VeĘ sljedeĘa, treĘa izloűba Novih tendencija (1965.) istraűuje odnose kibernetike i umjetnosti, a samoj izloűbi prethodio je simpozij s istom temom. Na Ëetvrtoj izloűbi (1968./69.) sve viöe prodire ideja o teoriji informacija i egzaktne estetike. Organiziran je me•unarodni kolokvij "Kompjuteri i vizualna istraűivanja". Te godine Galerija suvremene umjetnosti pokreĘe Ëasopis "Bit international" kao glasilo ove orijentacije (br.1-9/ 1968/1972.). Uz sekciju kompjutorskih vizualnih istraűivanja, na Tendencijama 5 (1973.) ukljuËuje se i sekcija konceptualne umjetnosti i sekcija "Platno". U sklopu manifestacije odrűan je simpozij pod temom "Racionalno i iracionalno u suvremenoj umjetnosti". äesta izloűba tendencija, iako je bila planirana, nije odrűana. Odrűan je samo me•unarodni simpozij 1978., a sukladno promjenama koje su se dogodile tijekom sedamdesetih godina organizirana je izloűba pod nazivom Nova umjetniËka praksa 1966.-1978.

Ova me•unarodna manifestacija dovodila je u Zagreb najznaËajnije teoretiËare neokonstruktivistiËke i kinetiËke umjetnosti te teorije informacija (Giulio Carlo Argan, Umbro Apollonio, Laszlo Beke, Palma Bucarelli, Umberto Ecco, Herbert W. Franke, Udo Kultermann, Enzo Mari, Manfredo Massironi, Abraham A. Moles, Frieder Nake, Frank Popper), a veĘina umjetnika - sudionika objavljivala je i svoje teoretske tekstove (Karl Gerstner, Julio Le Parc, Heinz Mack, Alberto Biasi, Almir Mavignier, FranÁois Morellett, Otto Pienne, G¸nther Uecker, Yvaral). Od hrvatskih autora na konstruktivistiËkim izloűbama Tendencija sudjelovali su Ivan Picelj, Julije Knifer (jedini sudionik prve izloűbe), Vojin BakiĘ, Vladimir BonaËiĘ, Ivan »iűmek, Juraj DobroviĘ, Vlado Kristl, Vjenceslav Richter, Aleksandar Srnec, Miroslav äutej i Ante Vulin. Glavni teoretiËar Novih tendencija kao pokreta koji se bavio problemom odnosa izme•u umjetnosti i druötva sa zahtijevima za socijalizacijom umjetnosti, ukidanjem unikatnog znaËaja umjetniËkog djela i izjednaËavanjem umjetnosti i znanosti bio je Matko MeötroviĘ. Od ostalih hrvatskih teoretiËara znaËajne priloge dali su Radoslav Putar i Vera Horvat PintariĘ.